come in and find out

< veljača, 2008  
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29    


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

what the fuck is this?
twisted logic & states of mind

priče nas nose poput boca na valovima plime i svatko od nas nosi u sebi svoj papirić s tajnom porukom, kao i žarku nadu da se neće na kraju ustanoviti kako je papirić prazan

Linkači
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr

songs for my soul
The Scientist

Come up to meet you
Tell you I'm sorry
You don't know how lovely you are
I had to find you...
Tell you I need you
Tell you I set you apart

Tell me your secrets
And ask me your questions
Oh let's go back to the start...
Running in circles; coming in tails
Heads on a silence apart

Nobody said it was easy
It's such a shame for us to part
Nobody said it was easy
No one ever said it would be this hard
Oh take me back to the start

I was just guessing at numbers and figures
Pulling your puzzles apart
Questions of science; science and progress
Do not speak as loud as my heart

Tell me you love me
Come back and haunt me
Oh and I rush to the start
Running in circles, chasing our tails
Coming back as we are

Nobody said it was easy
Oh it's such a shame for us to part
Nobody said it was easy
No one ever said it would be so hard
I'm going back to the start

Oh ooh ooh ooh ooh ooh

08.02.2008., petak

za vjernu citateljicu

acid burn, imam jedno pitanje za tebe...
javi mi se na: novalee_eelavon@yahoo.de
;)
- 00:21 - Komentari (0) - Isprintaj - #

05.11.2007., ponedjeljak

only superstition

What if cards don´t go my way
and it´s sure to spoil my day

karte mi nikad nisu bila jaca strana.
karte ne idu u moju korist. otkada ono?

ne volim ponedjeljke.
ne ovakve.

trose se dani. dani sivi. dani samoce.
ko od sale.

ujutro budjenje - zna se gdje se ide.
zna li se i zasto?
ili se to lako zaboravlja?
ne. ne zaboravlja se.
ali se lako otplovi. drugim morem...

nisu mi gust ljudi koji mi daju osjecaj da sam manje vrijedna.
nisu mi gust ljudi koji mi svaki put upadaju u rijec.
nisu mi gust cure koje moraju biti u centru paznje.
nisu mi gust ljudi koji odredjuju sto je crno a sto bilo.

imam svoje lose dane. svatko ih ima. zasto mi suditi po njima?
ma jebem im ja.
ma jebem im ja uskogrdno gledanje na svijet!

i jebem ja sebe sto si dozvolim da me drugi izvedu iz takta i poremete mi moje putokaze.
kao da ih nije i bez toga tesko poslagati u jednom pravcu.

nisu mi gust zreli muskarci, oni koji bi mi mogli biti tate. tj. njihovi mirisi.
ni tjelesni, ni miris parfema na njima.
mogla bi bljuvat.

nije mi gust sto moram svaki dan putovati vlakom. sat i pol u jednom smjeru.
es kotzt mich an.
jest da je fax konacno onaj kojeg zelim,
ubija me cinjenica da sam i dalje papiric na vjetru.
a toliko zelim da se vjetrovi konacno smire!


zasto mi i dalje nekad dodje da pobjegnem?
zasto se i dalje osjecam nezadovoljno?
zasto kod mene uvijek mora biti ono sto ne zelim?
zasto sam takva kakva jesam?

bljuje mi se sada.
od zivota.
bljuje.
i place.
jako.


osjecam se usrano.
fuj! smrdim! sama sebi.

opalite mi samar.
- 19:57 - Komentari (5) - Isprintaj - #

29.10.2007., ponedjeljak

hello hello

ma putu do faxa odlucih konacno sjesti i napisati nesto. NESTO.
sto - nemam pojma...
ovo ce biti prvi post nakon ne znam ni ja koliko (godina) i bit ce frustrirajuci.
ok, mozda nece biti sam po sebi frustrirajuci, ali je definitivno nastao iz frustracije.

ajme, kako je tesko prebaciti misli na tipkovnicu nakon toliko dugo vremena.

ok, prvo da se zabiljezi ono sto se u mom zivotu u zadnje vrijeme poizdogadjalo:
September 2006 - ispis s faxa
April 2007 - pocetak novog faxa u "dalekom" svijetu
July 2007 - kraj mog prvog ljetnog semestra (dala "samo" dva ispita)
August, September 2007 - uzivancija kod kuce
October 2007 - pocetak zimskog semestra

Uni je poceo prije tjedan dana...
prvi tjedan je bio sasvim ok iako se nikako nisam mogla naspavati.
ali ovaj tjedan je zato zapoceo totalno krivo.
imala sam jutros Integrated language course. nisam bila jer se nisam mogla dici iz kreveta.
nakon toga sam imala Predavanje o American literature. nisam otisla jer nisam uspjela procitati sto nam je zadao da procitamo... jebi ga.
sjedila sam u hodniku i pila Milchjogurt... s okusom limuna, da se razbudim.
upravo sam u biblioteci i trebala bi zaviriti nos u temu: new labour party (Tony Blair i ovaj novi Gordon Brown..) al tako mi se ne da danas nista...
do 17 sam "slobodna".. al moram se naci s curama da si podijelimo temu na 3 djela za referat.
jedna od njih mi u zadnje vrijeme jako ide na zivce. ne volim kad mi netko upada u rijec. i to svaki put. i ne volim kad mi netko mora bas svaki put proturijeciti ili reci "nesto bolje". grrrr...

od 17 do 21:30 imam: gimnastiku, balet i jiu juitsu.
doci cu doma negdje tamo oko 20 do 12. i onda? onda ravno u krevet... a kada stici procitati stvari za sutra??? :(((

rastuzio me je jedan prizor dok sam cekala vlak: vidjela sam kako jednu curu tata prati na stanicu. i kako su se lijepo pozrdavili. nije bilo nista previse emocionalno, vise onako prijateljski, lijepo.

ah da... posto se to ne dogadja cesto, mora se zabiljeziti: had a date last night. bilo je ok.
lol sta da kazem? nemam nista drugo za reci, osim: bilo je OK. a simpa je i tak to.. (lol) al ono...
muske ribe jako vole pricati o sebi i svojim osjecajima, razmisljanjima, pogledima... a kad ti nesto kazes onda kao da ne registriraju sto im govoris nego samo misle sta ce sad sljedece da pricaju...
poljubio me je na kraju dok smo cekali tramvaj.
nisam nista osjetila.
da mi je dao da dodjem do rijeci, ili pokazao interes za mene i moje misli mozda bi skuzio da ne volim poljubce na prvom spoju...

mogla bi sad tu stvarno na dugo i na siroko o tome sto se sve zbivalo i zbiva kod mene u zivotu... i o cemu razmisljam.. ali necu. doci ce s vremenom sve samo...

-------------------

u proslom semestru bi, kad bi me nesto zbediralo ili kad bi bila preumorna ustati iz kreveta, zabedirala jos vise... prepustila se svemu tome...
sada - ne, gledam na stvari drugim ocima.
ok, doci ce nekad neki losi dan, bit cu neispavana i nista mi se nece dati. ali isto tako ce doci i novi dan i sve ce izgledati drugacije...
naucila sam na stvari gledati pozitivno.
i sebe cijeniti.

kako moja mama kaze: dizi glavu, idemo dalje.


- 11:19 - Komentari (1) - Isprintaj - #

23.01.2007., utorak

hello

polako mi se vraca zelja za pisanjem bloga... uskoro slijedi jedan ogromni text :) iako sumnjam da me netko bas toliko pratio pa da sam mu nedostajala... kako god, opet mi je zabavno vas citati i komentirati... pozdrav svima koji se slucajno nadju ovdje :)
- 14:22 - Komentari (14) - Isprintaj - #

18.07.2006., utorak

erinner mich an lachen

wenn meine seele grau ist, nichts macht mehr sinn
ich bin ganz oben und ich weiß nicht mehr, wohin ich gehen soll
wo viele schatten sind, da ist auch licht
ich laufe zu dir, ich vergess dich nicht
du kennst mich und mein wahres gesicht
du erinnerst mich an liebe
ich kann sehen wer du wirklich bist
du erinnerst mich daran, wie es sein kann
wozu der ganze kampf um macht und geld
was soll ich sammeln hier auf dieser welt
wenn ich doch gehen muß, wenn mein tag gekommen ist
wenn meine innere stimme zu mir spricht
ich bin taub und hör sie nicht
dann schau mich an und halte mich
erinner mich an liebe
zeig mir, wer du wirklich bist
erinner mich daran, wie es sein kann
erinner mich an liebe
zeig mir wer du wirklich bist
erinner mich daran wie es sein kann
da ist ein weg so weit
und endet in unendlichkeit
da ist ein fluss lang und schön
ich kann das ende nicht sehen
ich kann das ende nicht sehen
du erinnerst mich an liebe
ich kann sehen, wer du wirklich bist
du erinnerst mich daran, wie es sein kann
erinner mich an liebe
zeig mir, wer du wirklich bist
erinner mich daran, wie es sein kann
wenn meine seele grau ist, nichts macht mehr sinn
ich bin ganz oben und ich weiß nicht mehr, wohin ich gehen soll


- 23:22 - Komentari (8) - Isprintaj - #

17.06.2006., subota

najljepša pjesma ikad

IN THE SUN

I picture you in the sun wondering what went wrong
And falling down on your knees asking for sympathy
And being caught in between all you wish for and all you've seen
And trying to find anything you can feel that you can believe in

May God’s love be with you
Always
May God’s love be with you

I know I would apologize if I could see in your eyes
’Cause when you showed me myself I became someone else
But I was caught in between all you wish for and all you need
I picture you fast asleep
A nightmare comes
You can’t keep awake

May God’s love be with you
Always
May God’s love be with you

’Cause if I find
If I find my own way
How much will I find
If I find
If I find my own way
How much will I find
You
You
I'll find you
You

I don’t know anymore
What it’s for
I’m not even sure
If there is anyone who is in the sun
Will you help me to understand
’Cause I been caught in between all you wish for and all you need
Maybe you’re not even sure what it’s for
Any more than me

May God’s love be with you
Always
May God’s love be with you
Always
Always
May God's love be with you

- 22:10 - Komentari (7) - Isprintaj - #

13.05.2006., subota

i noćas

i noćas sam sama
i noćas me boli
tijelo
um
duša

i noćas se zatvaram u sebe
grebem
ono što nalazim
je praznina
ništa više

i noćas tražim zagrljaj
zatvaram oči
želim naći
mir

i noćas mi se sve oko mene gadi
samo zatvoriti oči
zaspati
nestati

noćas mi treba samo malo topline
noćaš želim samo
da lakše dišem
da ne plačem više
da se probudim negdje drugdje


- 21:44 - Komentari (14) - Isprintaj - #

07.05.2006., nedjelja

The time of my life

Nisam nikad imala. Ok, još sam mlada, ima vremena, reći će neki… Ali ja se pitam: ''What am I waiting for?'' Kada? Koliko još dugo čekati?
Neki govore kako im je u osnovnoj bilo super, sve dok ne odu na fax. Ili kažu kako im je najbolje bilo u srednjoj. Dok treći govore kako im je najbolje doba studiranja. Meni nije ni jedno.
Osnovna - prve četiri godine super iako sam se često osjećala neprihvaćenom,
a onda selidba – horor! O srednoj neću ni početi jer imam više loših uspomena nego onih lijepih. A fax – još jedan promašaj u životu. Znam da to nije ono što želim, ali me previše strah da i ono što želim, zaista želim, nije moguće ostvariti.
Što god želim, ne ostvari se. Jer odustanem i prije nego što započnem. I to me jebe. Pitam se zašto je to tako?
Prije godinu dana sam bila sjebana.
Prošla je godina. I sve je po starom.
Čak i gore.
Imam feeling da ću poludit!
A, ''the time of my life'' je udaljeno 1 000 svjetlosnih godina od mene.

- 23:30 - Komentari (6) - Isprintaj - #

30.04.2006., nedjelja

I miss him

like the sunflower miss the sun when it's raining...
- 01:03 - Komentari (1) - Isprintaj - #

24.04.2006., ponedjeljak

How did I become like this? (za sve je kriv vrtić)

20 i kusur.
10 kila viška.
No boyfriend.
I bez dume šta sa životom.

Ok,godine nisu toliko važne. Oduvijek sam kaskala za svim psiho-socio i inim procesima… možda zato što sam prije reda htjela mijenjati tapete i rodila se 2 mjeseca ranije… pa sada u svemu kasnim… i na sve!
Ali ipak-osjećam kao da stalno stojim na istom mjestu,a sve lijepo prolazi pored… imam feeling da propuštam i da sam propustila dosta toga.
Propustila zbog čega? Svog izgleda? Svog čudnog Ja? Svog psiho stanja? Svoje gluposti?

Kile. Oduvijek sam se borila s njima. Samo sam jednom u životu bila baš mršava. I to na exkurziji s vrtičem.Ono kaj se ide na more kad si zadnja godina vrtića. Bili smo u Supetru i ja sam se razboljela. Dobila neku gadnu upalu uha. Sjećam se da sam išla kod doktora i da mi je davao šprice u guzu (još i danas ne kužim zašto baš u pozadinu,al dobro..)!
Kak sam bila bolesna, a tete morale čuvat ostala derišta (il se kaže deriščad?), mene su smjestili kod jedne crnkinje da me čuva. Iako nemam ni jednu sliku s njom i iako se slabo sjećam, znam da je bila crnkinja. Samo nije bila baš JAKO crna, ali nije bila bjelkinja, niti jako osunčana.. never mind. By the way – mrzila sam vrtić. Nitko se nije htio igrati sa mnom!Ili se ja nisam znala igrati s drugima..jedinica sam. A možda sam se samo osjećala nezapaženom jer se svijet više nije vrtio samo oko mene. Igrala sam se samo s jednom curicom, nisam joj zapamtila ime, ali nje nije bilo uvijek i sjećam se da je bila dosta zlobna prema meni. I ona je bila pomalo čudna. Čini mi se kao da mi je cijelo to razdoblje vrtića samo neki veliki (ružan) san…
U vrtiću sam imala problema i s nuždom.hehe nisam htjela ići tamo kakati! Ha ha pa bi me uvijek bolio stomak kad bi došla doma. I svaki jebeni dan su kuhali MAHUNE za ručak… fuuj.ni dan danas ih ne jedem. Meni bi dali ''paštetom kruha'', AKO bi mi dali… često bi došla doma gladna. Mama je pizdila na to.
Ali dogodile su se i neke lijepe stvari u vrtiću: 1. gledali smo svako jutro onaj francuski crtić o leukocitima u krvi, ne znam kak se zove;onaj što pričaju kako sve u našem tijelu funkcionira, pa dođu bakterije,pa se s njima bore…e to!
2. iako me je užasno smetalo – bila sam nekome simpatija. Sjećam se da smo išli na ''izlet'' u drugi vrtić i na pola puta išli pogledati neku izložbu od nekog umjetnika čiji je klinac išao sa mnom u vrtić. Cijelim putem do tamo je iskazivao svoju ljubav prema meni. Svi su mi se smijali! Koje sramote! A ja nisam znala dal se ja njemu to stvarno sviđam ili me samo zeza. Pa sam bila malo ''gruba''. Samoj sebi nisam htjela priznati da mi je unatoč njegovoj vječitoj balavosti bio simpatičan :)
3. u vrtiću sam prvi puta otkrila svoju ljubav za plesno izražavanje. Za godišnju priredbu smo priredili kaubojski ples u parovima. Tijekom nastupa sam osjetila ono nešto.
I, da se vratim na ''crnkinju'' – sjećam se da sam većinom ležala na terasi na madracu crtajući i pričajući s njom kad je bila tu. Ne znam da li sam tada smršavila zbog bolesti, ali se sjećam da sam psihički bila opuštena,staložena, u miru sama sa sobom, pa sve kontam da je zbog tog.
Shvatila sam da moje duševno stanje izražavam svojim izgledom. Ne samo debljinom, nego i odjećom – uvijek trapavo kako moja mama kaže,bez šminke.
Nakon skoro 3 mjeseca mukotrpne dijete, sve se vratilo na staro, vratili se kg. U p.
Sad kontam izbacit slatko (ono najbolnije!), izbacit jednostavne ugljikohidrate, ne jesti poslije 7 navečer, jesti manje i paziti šta stavljam u kljun, te počet vježbat. Baš me zanima koliko će me volja držat…
Kako je lijepo vani…sunčano i sve se zeleni.
A onda se sjetim da mi je bed obuć majice bez rukava a kamoli nešto kraće. Mrzim ljeto samo zato što se ne mogu kamuflirat odjećom.
A onda izlasci, pa kratke suknjice, vruće hlačice i majice… how to compete with that?
Teško je živjeti u malom gradu.

No boyfriend. Nitko mi se ni ne sviđa.
Ako mi se i svidi – onda je: il peder – oprostite, homosexualac, il zauzet (često), il umišljen i nedodirljiv (još češće), il neki nedotupavni jebač ili me jednostavno ni ne primijeti (najčešće).
Teško mi je se zaljubiti. Ne želim se zaljubiti. Više.
Prošla sam veliku zaljubljenost u srednjoj i ne da mi se više za ikim patit.Nekad mi se čini da još uvijek ''patim'' za Njim. Vjerojatno nije vrijedan toga.
Al – sve se događa s razlogom, zar ne?

Ostala sam danas doma kao da napišem the fucking seminar (nešto što mrzim radit) iako sam jutros imala dosta važan kolokvij iz književnosti… ma tko ga šljivi…
Ionako mi do ovog faxa nije stalo. Mrzim taj grad, tu zgradu, te ljude, profesore, te predmete iliti kolegije…

Pozadina: Coldplay – song: A rush of blood to the head
Umiruje…
Ispunjava…
Neopisivo!

Imam 3 solucije: 1. nastaviti ovaj fax. Završit ga za još dvije godine (u najboljem slučaju), odbit ići na magisterij (ne bi me ni primili s ovakvim ocjenama) i jebat se živa što sam potrošila 4 godine na nešto što nikad nisam htjela radit. I šta onda?
2. upisat ono što me zanima (samo ne znam kako..). imat 100 i jednu svađu zbog toga doma. Živjet u domu i jedva sklapat kraj s krajem (što ne bi bilo ništa novo).
Ako se i odlučim za to – šta ako nakon nekoliko godina shvatim da ni to nije za mene?šta ako mi to uopće ne ide? Šta ako živim u iluziji?
3. skupit svoje tri stvari i put pod noge. Sranje još veće doma, al ja bi bila FREE i radila bi i studirala šta ja želim i tamo gdje ja želim. I bila bi daleko od sveg ovog sranja ovdje. A što je najvažnije – plesala bi. Nesmetano.
Sve tak lijepo zvuči, a onda se sjetim nečeg što je rekao jednom jedan mudar čovjek iliti filozof: ne vrijedi bježati kad ćeš svoja sranja ionako ponijeti sa sobom. On je to nekako bolje rekao, zapakirao, ne mogu se sjetit točnih riječi i redosljeda, al nadam se da ste shvatili šta je s time tija reć.

Felicita, izaberi jednu od tih 3 solucija, SIGURNO ĆEŠ POGRIJEŠITI!!! Ha ha ha ha ha ha

DON'T YOU SHIVER!!!

- 14:33 - Komentari (4) - Isprintaj - #

17.04.2006., ponedjeljak

blokada (događa se i najboljima)

želim pisati..
želim NEŠTO napisati...
ali...
ništa...
ne ide...
ne znam zašto.
jebi ga.
- 00:28 - Komentari (2) - Isprintaj - #

01.04.2006., subota

evo meeeeeeeeeeeeeee.nema meeeeeeeeeeeeee

a šta reći? nekako mi nestala inspiracija za pisanje bloga...
al nadoći će to..ne treba ništa siliti...
svašta se poizdogađalo...
budem jednom o svemu...
jednom..
a kada?
ne znam..uskoro...

- 01:35 - Komentari (3) - Isprintaj - #

13.02.2006., ponedjeljak

grrrrrrrrr

I yell: ''Fuck off everybody!!! Leave me alone!''
pun mi je klinac svih i svega.

just leave me alone? won't you please???

pun mi je klinac i ovog mog cmizdrenja i kmečenja...

osjećam se zasićeno.
explodirat ću.znam da hoću..samo ne znam kada...
kada???


- 10:42 - Komentari (7) - Isprintaj - #

11.02.2006., subota

:)

ništa nije bolje.. tehnički...
ali,ja se bolje osjećam :)
jebeš ti to... nemam ništa od toga da bediram.. u k sve to.. proći će :)
glavu gore i idemo dalje!
još osam dana pa mi je rođendan i ode 20ta... uf... tako brzo sve prolazi...
nema razloga biti stalno u nekom k... mlada sam,zdrava i nemam nekih ''velikih problema'' osim onih koje si ja zabrijem u glavu...
nikad ne znaš kad će te nešto strefit..treba uživat u svakom trenutku i treba biti pozitivan!
carpe diem baby ;)


- 19:22 - Komentari (1) - Isprintaj - #

03.02.2006., petak

uf

nije me bilo dugo..ima dosta toga za ispričat...
a ne znam ni gdje bi počela...
imam jebeno puno za učit..i to je dobro,zar ne?
uglavnom,nemam baš vremena za piskaranje..
pozdrav svima!

p.s: velika hvala bratiću što mi je pomogao oko seminara! grazie!
- 21:20 - Komentari (8) - Isprintaj - #

23.01.2006., ponedjeljak

I am fucked up

dva vikenda sam imala vremena napisati dva jebena seminara od ukupno (!) 10 stranica,spremiti neke stvari u sobi,i počet učiti..ali ne..ja kao za kurac moram se zajebavat.
nisam napisala niti jedan seminar.nisam počela učiti.a u četvrtak imam već jedan jako važan ispit..za koji neću stići naučit.i na kraju ću sjebat semestar...
mrzim kad sam takva...
zašto se jednostavno ne promijenim???
u k.
- 00:24 - Komentari (5) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>